Azurno nebo, cekamo zoru,
pet, sest mladih golubica,
nasmijesena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi setale,
pravile se da smo vazne, da smo pametne
i snazne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su nasi snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojcice zene postale,
neke su se veæ i udale,
a ja jos cekam azurne zore.
Ja jos zelim preplivati more,
ja jos sanjam zemlje daleke
